Objavljeno: 23.01.2015 Ažurirano: 26.12.2023

Pozovite nas za sve informacije i rezervacije na 011 7450 444 u vezi aktuelnih ponuda.

Detaljnije

Sinonim za filmove je oduvek bio Holivud, međutim život filma je počeo upravo u Evropi sa braćom Lumiere, izumiteljima kinematografa. Poznato je da evropski filmovi imaju dušu, te je to posebno i slučaj sa italijanskom kinematografijom. Kao deo Italije, Sicilija je takođe imala i još uvek ima značajan udeo u razvoju sedme umetnosti, što kao dom italijanskih režisera, što kao dom filmskih ideja i tema. Nema onoga ko nije čuo za mafijom inspirisane maestralne knjige i filmove „Kum“ 1 i 2, ali koji su to još italijanski i naravno sicilijanski filmovi ili filmovi sa temom Sicilije? Zašto su toliko legendarni, i kako je to uticalo na kulturni život Italijana, a time i Sicilijanaca?

Image
Sicilija

Italijanski film se razvijao uporedo sa razvitkom filma uopšte, te je bio svedok svim epohama fimlske industrije od samog početka, kada je 30ak ljudi u sali bilo u mogućnosti da pogleda prvi film, pa do svetskog auditorijuma. Na tom putu italijanski film je zauzeo neprikosnoveno prvo mesto na svetskoj listi „stranih filmova“, sa osvojenih 14 Oskara za najbolji strani film. Međutim, stizanjem Sicilije do Holivuda, dodata je i druga strana osnovnoj slici Italije, dugo stvaranoj kvalitetnim italijanskim filmovima u režiji najboljih italijanskih režisera. Naime, nije samo film bio u mogućnosti da utiče na ljude, već su u tom umetničkom procesu nastajanja i sami ljudi uticali na karakter filma. Zato je fer reći da je verovatno najlegendarnije filmsko ostvarenje Francisa Kopole, „Kum“ („Godfather“), snimljeno po knjizi Maria Puza, bilo inspirisano ne samo mafijom, već i kulturom Sicilije i duhom Sicilijanaca. Tu činjenicu ne prihvataju svi lako, pogotovo ne sicilijanski imigranti, koje su mafijaški filmovi u Holivudu obeležili, dodelivši im etiketu mafijaša, koje ne mogu da se otarase već decenijama. Maestralnim ulogama, Marlon Brando, Robert DeNiro i Al Paćino su osim doprinosa kinematografiji, u neku ruku doprineli i etiketiranju Sicilijanaca. Preuveličavanjem i koncentrisanjem priče filma na lošu stranu manje grupe ljudi (mafijaša), stvorene su predrasude o svim Sicilijancima kao kriminalcima u prugastim odelima i opasnim ljudima lakim na obaraču.

Upravo je zato mesto Korleone,u kom je snimljen „Kum“ i po kome su glavni likovi dobili ime (Korleone – Lavlje srce), izbor turista kada putuju na Siciliju, pa tako i srpski turisti imaju priliku da posete ovo unikatno mesto tokom letovanja na Siciliji, za koje mogu rezervisati povoljan arnžman Fun Group turističke agencije. Istina je da je sicilijanska Cosa Nostra kao mafijaška organizacija, imala najveći uticaj na krimi žanr filmske industrije, i na stvaranje negativne slike o Italijanima, ali Sicilija je mnogo više od krimi filma. Prirodna bogatsva Sicilije, gostoprimstvo stanovnika Palerma, Katanije, Sirakuze i drugih manjih mesta, uz istorijsko i kulturno nasleđe Sicilije su ono što oslikava njen pravi karakter i mami turiste da dođu i osete kulturu, ali i da se okupaju na nekoj od plaža Sicilije.

Najpoznatiji mafijaški filmovi i serije:

  1.  
    1. „Kum I“, „Kum II“, „Kum III“ („Godfather“ I,II,III – 1972., 1974., 1990.)
    2. „Bilo jednom u Americi“ („Once upon a time in America“ – 1984.)
    3. „Dobri momci“ („Good Fellas“ – 1990.)
    4. „Opasne ulice“ („Mean Streets“ – 1973.)
    5.  „Lice sa ožiljkom“ („Scarface“ – 1983.)
    6. „Kazino“ („Casino“ – 1995.)
    7. „Nedodirljivi“ („The Untouchables“ – 1987.)
    8. „Doni Brasko“ („Donnie Brasco“ – 1997.)
    9. „Karlitov način“ („Carlito's way“ - .)
    10. „Bajka o Bronksu“ („A Bronx Tale“ – 1993.)

+

  1.  
    1. „Sopranovi“ („The Sopranos“, TV serija (1999. – 2007.))

Najpoznatiji italijanski režiseri i filmovi

Glavne zasluge za uspeh italijanskog filma i uticaja na holivudske filmove, definitivno zaslužuju svetski poznati i nagrađivani italijanski režiseri, kao što su pioniri italijanskog filma Đovani Pastrone i Enriko Guazoni; zatim filmski neorealisti svojim ostvarenjima iz drugog dela dvadesetog veka – Lukino Viskonti (Luchino Visconti), Roberto Rossellini (npr. film „Rome, Open City“ kao deo trilogije) i Vittorio De Sica čiji su filmovi nominovani za Oskara u različitim kategorijama, od najboljih uloga do najboljeg stranog filma i scenarija, te su tako i osvojili nekoliko oskara, dok je najuspešniji film „Kradljivci bicikla“; Sergio Leone sa svojim špageti vestern klasicima 60-ih godina („trilogija Dolari“ sa trećim filmom – „Dobar, loš, zao“) i legendarni film iz 1984. godine sa Robertom DeNirom „Bilo jednom u Americi“; vraćanje kriticizma u Italijanski film obeleženo je legendarnim Federico Fellini-jem, Bernardo Bertolucci-jem i Roberto Benigni-jem koga svi znaju po čuvenom filmu „Život je lep“; kao poslednji u nizu među mlađim kreativnim italijanskim režiserima je i Đuzepe Tornatore čiji su filmovi visoko nagrađivani, između ostalih „Cinema Paradiso“ i Oskarom za najbolji strani film (tu su i „Malena“, Legenda o pijanisti na okeanu“, „Everybody's fine“, „The Best Offer“ (2013.) itd.)

PREPORUČUJEMO za čitanje o Italiji: